Slobodne zene u bosni
Dating > Slobodne zene u bosni
Click here: ※ Slobodne zene u bosni ※ ♥ Slobodne zene u bosni
Penzija mi nije mala, ali ni prevelika. Gojko Janković predao se bh. Samardžić je uložio žalbu i dobio je kaznu od 24 godine zatvora nakon što je proglašen krivim po 9 od 10 tačaka optužnice. Njegova kazna je najveća dosad izrečena, nešto duža od kazne , koji je ranije iste godine osuđen na 43 godine zatvora zbog svoje uloge u. Među posljedicama ovog rata jest i to da je etnički identitet sada od mnogo veće društvene važnosti u Bosni i Hercegovini nego što je to bio prije 1992. Valjalo bi malo da proširite vidike izvan klišeiziranih odgovora. Hrvatske snage formirale su logore u , , , , , i. Tek jutros me je pronašao, i bio je veoma zabrinut. Ispočetka je ovo bio hibridni sud sastavljen od domaćih i stranih sudija, ali su do 2009. Grupna i javna silovanja pred očima mještana nisu bila nepoznata pojava.
Tokom , koji su vodila , i koji je bio njegov rezultat je poprimilo i rodni karakter budući da je VRS sprovodila politiku prema bosanskim. Procjene ukupnog broja žena tokom ovog rata kreću se u rasponu od 12. Iako ICTY nije tretirao masovna silovanja kao genocid, po organiziranosti i sistematskoj prirodi masovnih silovanja bošnjačkih žena jasno je da su ona bilo dio veće kampanje genocida. Iako su tokom sukoba žrtve silovanja bile pripadnice svih naroda, ogromnu većinu ratnih zločina počinile su snage VRS i , koje su koristile silovanje kao sredstvo kao dio njihovog programa. Presuda , pripadniku VRS-a, bila je prvi slučaj bilo u nacionalnoj, bilo u međunarodnoj sudskoj praksi da neka osoba bude osuđena za korištenje. Jako medijsko praćenje okrutnosti od strane srpskih paravojnih i vojnih snaga prema muslimanskim ženama i izazvalo je međunarodnu osudu srpskih snaga. Nakon rata je snimljeno nekoliko nagrađivanih i koji se bave ovom tematikom. Iskopavanje masovne grobnice u istočnoj Bosni. Muškarci civili iz su ubijeni, a žene su bile zatočene i silovane u više navrata od strane pripadnika srpskih snaga. Prema , korištenje silovanja tokom ratnih perioda nije nusproizvod sukoba nego unaprijed planirana i namjerna vojna strategija. Tada su deseci hiljada žena grupno silovani i ubijeni. U posljednjih 25 godina većina sukoba promijenila je svoj karakter iz ratova među državama u unutardržavne. Tokom ovih sukoba upotreba silovanja kao oružja protiv civila postala je češća. Strateški ciljevi ovih masovnih silovanja imaju dvostruku namjeru; prva je da se u civile usadi strah, sa daljom namjerom da se oni protjeraju sa svojih posjeda, a druga da se ponižavanjem i nanošenjem sramote ciljanoj populaciji smanji šansa za njen mogući povratak i početak života iznova. Ovi su efekti od strateške važnosti za počinioce koji ne djeluju kao snage dotične države jer je za njih nužno da ciljanu populaciju uklone s njene zemlje. Upotreba masovnog silovanja adekvatna je za kampanje koje uključuju etničko čišćenje i genocid pošto je u njima zadatak da se ciljana populacija uništi ili prisilno premjesti i osigura da se nikad više ne vrati. Ratom razoreno sarajevsko naselje 1996, poprište logora za silovanje tokom rata u BiH i predmet nagrađivanog Historičari, poput , ocijenili su da odluka da se masovna silovanja koriste za etničko čišćenje, a koja je donesena na visokim nivoima, predstavlja pogrešno usmjereni nacionalizam. Osjećaj da su Srbi žrtve i njihova agresija prema Bošnjacima dodatno su uzburkani preuveličanim pričama o ulozi koju je mala frakcija Bošnjaka imala u progonu Srba tokom genocida od strane u 1940-im. Ostali mitovi koji su prizivani uključivali su sugestije da su bosanski muslimani rasno drugačiji; najčešća je bila da je njihova krv većinom iako su -testovi zapravo dokazali da oba naroda dijele isti. Prije no što je sukob počeo Bošnjaci u istočnoj Bosni već su počeli bivati otpuštani s njihovih radnih mjesta i , a ograničavana im je i sloboda kretanja. Na početku rata srpske snage počele su za cilj uzimati bošnjačko civilno stanovništvo. Kad bi i bili osigurani, tj. Bošnjačke kuće i stanovi su pljačkani ili sravnjivani sa zemljom, civili su sakupljani, a neki su pritom i fizički zlostavljani ili. Muškarci i žene su razdvajani, a zatim držani u. Procjene broja silovanih žena, od kojih su većina Bošnjakinje, kreću se u rasponu od 12. Grupna i javna silovanja pred očima mještana nisu bila nepoznata pojava. Bošnjaci su sakupljani i zatim odvedeni u. U tom logoru seksualni napadi i mučenje muškaraca i žena bili su uobičajena stvar. Prema nalazima ove komisije, bilo je očito da su srpske snage silovanje koristile sistematski i da je to imalo podršku komandanata i lokalnih vlasti. Komisija je također izvijestila da su neki počinioci rekli da im je bilo naređeno da siluju. Drugi su rekli da je korištenje silovanja bilo taktika s ciljem da se osigura da se stanovništvo više neće vratiti u to područje. Napadači su govorili svojim žrtvama da će nositi dijete njihove nacionalnosti. Trudnice su držane u zatočeništvu sve dok ne bi bilo prekasno za. Žrtvama je rečeno da će biti pronađene i ubijene ako progovore o onome što se desilo. Međutim, najveći broj žrtava bile su bosanske muslimanke, a najveći broj navodnih počinilaca bili su bosanski Srbi. Postoji nekoliko izvještaja o silovanjima i seksualnim napadima unutar pripadnika istog naroda. Amnesty International i također su zaključili tokom sukoba da je silovanje bilo korišteno kao oružje u ratu, s primarnom svrhom da se prouzrokuje poniženje, degradacija i zastrašivanje kako bi se osiguralo da se preživjeli nikad ne vrate. Kroz ovaj sukob bile su pogođene žene svih nacionalnosti iako ne u razmjeru u kojem su to pretrpjele bosanske muslimanke. Mnogi izvještaji o zlostavljanjima ilustrirali su etničku dimenziju silovanjâ. Tokom 5 mjeseci od proljeća do ljeta 1992. Logori za zatočeno stanovništvo formirani su širom Foče koja je bila pod kontrolom srpskih snaga i ovaj je slučaj do danas ostao naročito dobro proučen sa sudskog aspekta. Žene i djevojke koje bi odabrao Kunarac ili njegovi ljudi odvođene su u vojničke baze i silovane. U drugim prilikama djevojke su odvođene iz centara za zatočene i dugo držane na raznim lokacijama kao seksualno roblje. Prije no što je prodao ove 3 djevojke Kovač je 2 od njih dodijelio drugim srpskim vojnicima, koji su ih zlostavljali više od 3 sedmice. Hrvatske snage formirale su logore u , , , , , i. U Čelebićima su srpski civili podvrgnuti raznim oblicima mučenja i okrutnog i nehumanog ponašanja, uključujući silovanje. U logoru Heliodrom u Rodoču držani su i srpski i bošnjački civili, a izviješteno je da su zatvorenice bile objekt seksualnih napada. U su pripadnici srpskih snaga razdvajali žene od muškaraca, a zatim pomagali muškim članovima vlastitih porodica u silovanju nekih žena. Žene su pitane za svoje muške srodnike u gradu i 14-ogodišnji sin jedne žene doveden je da siluje vlastitu majku. Neki autori izrazili su skepticizam u pogledu tvrdnji muškaraca u ovakvim situacijama da su bili primorani na silovanje smatrajući da bi jednom kad bi nekoga od njih došao u stanje , on bio aktivan učesnik u silovanju, bez obzira na ostale okolnosti. Nakon kraja rata i potpisivanja bilo je kontinuiranih pokušaja da se suprotstavljene strane pomire. Mnogo je pažnje posvećeno potrebi da se shvati realnost onoga što se desilo, razbiju mitovi i tome da se odgovorne vođe dovedu pred lice pravde i podstaknu da prihvate svoju krivicu za masovna silovanja i druge oblike okrutnosti. Među posljedicama ovog rata jest i to da je etnički identitet sada od mnogo veće društvene važnosti u Bosni i Hercegovini nego što je to bio prije 1992. Od 1960-ih do rata postotak miješanih brakova iznosio je oko 12% i mlađi građani često bi za sebe prije govorili da su Bosanci nego identificirali svoju etničku pripadnost. Nakon rata je postalo obavezno da se ljudi identificiraju kao Bošnjaci, Srbi ili Hrvati i to je bio i ostao problem za djecu silovanih žena koja odrastaju i sazrijevaju. Nijedna od njih nije ih imala prije silovanja. Nakon silovanja, 25 od njih imalo je misli, 58 patilo je od depresije odmah nakon silovanja, a 52 još su patile od nje u vrijeme provođenja studije, jednu godinu kasnije. Ekspertna komisija UN-a koja je istraživala silovanja u bivšoj Jugoslaviji zaključila je tako. U izvještaju humanitarne organizacije Amnesty International navodi se: 'Slučajevi koji uključuju seksualne prekršaje nad ženama očito su dio inkluzivne sheme vođenja rata karakterizirane masovnim zastrašivanjima i prekršajima nad Bošnjacima i Hrvatima. Efekt silovanja često je taj da se osigura da će žene i njihove porodice pobjeći i da se nikad neće vratiti. Procjene broja žrtava silovanja variraju u rasponu od 20. Iako su se u augustu 1992. Vijeće sigurnosti UN-a osnovalo je ICTY usljed velikih kršenja od strane srpskih oružanih snaga. Lee smatra da bi trebao biti osnovan još jedan tribunal sličan ICTY-ju koji bi vodio procese protiv oružanih snaga zbog njihovog korištenja tokom. U izvještaju se navodi da su srpske snage bile odgovorne za 90% slučajeva okrutnosti tokom rata. U drugom izvještaju koji je za UN sastavio tim stručnjaka, predvođen Bassiounijem, također je zaključeno da su srpske snage bile odgovorne za 90% ratnih zločina tokom ovog rata, hrvatske za 6%, a bošnjačke za 4%. Godine 1995, nakon pada , govorila je pred Vijećem sigurnosti UN-a. Ali je njihova sudbina poznata. Imamo dovoljno informacija da sada zaključimo da su bosanski Srbi tukli, silovali i pogubili mnoge od izbjeglica. Haški tribunal postavio je presedan da je silovanje u ratu oblik mučenja i 2011. ICTY je za ratne zločine podigao optužnicu protiv svih nacionalnosti. Kunarac je osuđen na 28 godina zbog silovanja, mučenja i držanja žena u zatočeništvu. Kovač, koji je silovao 12-ogodišnjakinju, a zatim je prodao u roblje , dobio je kaznu od 20 godina, a Krnojelac 15. Na sudu u -u 1997. Suđeno mu je i presuđeno u odsutnosti; žene su dobile obeštećenje u ukupnom iznosu od 745 miliona pošto je ustanovljeno da su bile žrtve genocidnog silovanja. ICTY je podigao optužnicu protiv Dragana Zelenovića za 7 slučajeva silovanja i mučenja kao zločina protiv čovječnosti i za 7 slučajeva silovanja i mučenja kao kršenja običaja i zakona ratovanja. Zelenović se u početku izjasnio da nije kriv, ali tokom saslušanja 17. Zelenović je učestvovao u seksualnim napadima na žene u raznim logorima, uključujući višestruko silovanje 15-ogodišnjakinje i jedne odrasle žene. Osuđen je na 15 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, na što je uložio žalbu. Vijeće za žalbu potvrdilo je prvobitnu presudu. Optuženi su po članovima 7 1 i 7 3 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za kršenje međunarodnih humanitarnih zakona. Prekršaji su se desili u zatvoreničkom logoru u Čelebićima, koji je u to vrijeme bio pod kontrolom bosanskih muslimana i Hrvata. Delić je proglašen krivim za korištenje silovanja u svrhu mučenja, što predstavlja kršenje , kao i za kršenje zakona i običaja ratovanja. Sudsko vijeće također je proglasilo Mucića krivim za zločine izvršene u vrijeme u kojem je on bio komandant logora, prema principu ; u to su uključeni i činovi okrutnosti rodnog karaktera. Pripadnici UN-ovih mirovnih snaga sakupljaju tijela nakon u aprilu 1993 fotografija dobijena ljubaznošću ICTY-ja 22. Ovo je bio prvi slučaj razmatran na ICTY-ju koji se bavio isključivo optužbama za silovanje. Jedna svjedokinja, koju je Furundžija napao dok ju je ispitivao, dala je većinu iskaza tokom ovog suđenja. Bila je tučena i drugi vojnik prisilio ju je na oralni i vaginalni seks u Furundžijinom prisustvu. Furundžija nije uradio ništa da spriječi ovaj napad iako je bio na položaju komandanta. Njegov advokat je tvrdio da svjedokinja pati od i da je pogrešno identificirala optuženog. Dobio je kaznu od 25 godina zatvora. Prema , specijalnoj predstavnici UN-a za seksualno nasilje u sukobima, do 2010. ICTY je podigao optužnicu protiv 93 čovjeka, od kojih su 44 optuženi za zločine povezane sa seksualnim nasiljem. Ispočetka je ovo bio hibridni sud sastavljen od domaćih i stranih sudija, ali su do 2009. Radovan Stanković bio je član elitne paravojne jedinice iz , čiji je komandant bio. Nakon Elezove smrti Stanković je preuzeo komandu nad Karamanovom kućom, koju je vodio kao. Neđo Samardžić osuđen je na 13 godina i 4 mjeseca zatvora nakon što je proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti. Optužen je za 10 zločina, a proglašen je krivim za 4: višestruko silovanje, premlaćivanja, ubistvo i prisiljavanje žena da budu seksualno roblje. Također je proglašen krivim za činove okrutnosti koje je izvršio u Karamanovoj kući. Samardžić je uložio žalbu i dobio je kaznu od 24 godine zatvora nakon što je proglašen krivim po 9 od 10 tačaka optužnice. Gojko Janković predao se bh. Prebačen je u Haag radi suđenja, ali ga je ICTY vratio u BiH kako bi mu se sudilo na domaćem sudu. Optužen je za kršenje prava, pomaganje, podsticanje i izdavanje naredbi tokom napada na nesrpsko stanovništvo koji je rezultirao ubistvima, seksualnim zlostavljanjem nesrpskog stanovništva, čiju su većinu činile muslimanske žene i djevojke. Osuđen je na 34 godine zatvora nakon što je proglašen krivim. Dragan Damjanović 24 godine zatvora osuđen je za ratne zločine, uključujući ubistvo, mučenje i silovanje. Osuđen je za ponovljeno silovanje jedne Bošnjakinje, palež, pljačku i izvršavanje pogubljenjâ. Lelek, koji je tada bio u policijskoj službi, osuđen je za akcije koje je izvršio tokom. Optužnica je bila za 2 slučaja silovanja. Nikačević, koji je bio u uniformi i naoružan, nasilno je opljačkao i silovao jednu ženu. Druga optužba bila je za zlostavljanje i silovanje druge žene u Foči u julu 1992. Tokom suđenja odbrana je izvela 10 svjedoka koji su tvrdili da Nikačević nije učestvovao ni u kakvim ratnim zločinima i da je ponekad čak rizikovao vlastitu sigurnost kako bi pomogao drugima. Milorad Krnojelac, Janko Janjić, Dragan Gagović i ostali optuženi su 1992. U optužnici se nalazi i optužba za silovanje. Optužnica uključuje i optužbe za silovanja izvršena u zatvoreničkim logorima u toj regiji. Kovač je oslobođen optužbe za jedan slučaj silovanja, ali je proglašen krivim za drugi. Osuđen je na 9 godina zatvora. Njegova kazna je najveća dosad izrečena, nešto duža od kazne , koji je ranije iste godine osuđen na 43 godine zatvora zbog svoje uloge u. Priča počinje u bosanskoj šumi 1993. Radnja se dešava u Sarajevu nakon završetka rata u BiH, a u njenom središtu su samohrana majka Esma i njena kći Sara, koja otkriva da joj je majka silovana u ratu i da je ona rezultat toga. Film je osvojio na u. Osvojio je 2 nagrade. I Came to Testify Došla sam svjedočiti jeste dokumentarac u produkciji PBS-a koji prati priču o 16 žena koje su srpske snage držale u zatočeništvu u Foči i kako su one istupile da svjedoče na ICTY-ju protiv svojih napadača. Film se završava Jadrankinim i Nusretinim svjedočenjem u Haagu. Film , koji je režirala , također se dotiče ove tematike. Međutim, za mnoge druge slučajeve čini se da su bili dio opće sheme, u čije karakteristike spadaju: sličnosti između praksi u geografski nepovezanim područjima, simultana kršenja drugih zakona međunarodnog prava, simultana vojna aktivnost, simultana aktivnost raseljavanja civilnog stanovništva, zajednički elementi u izvršavanju silovanja, koji su poniženje i sramotu ne samo žrtava već i njihovih zajednica dovodili do najviše tačke, i tajming silovanja. Jedan od faktora koji posebno dovodi do ovakvog zaključka jest veliki broj silovanja izvršenih u mjestima gdje je narod držan u zatočeništvu. Za ova silovanja čini se da nisu bila nasumična i ona ukazuju, u najblažem slučaju, na politiku podsticanja silovanja podržanu namjernim neuspjehom komandanata logora i lokalnih vlasti u komandiranju i kontroli nad njima podređenim osobljem. Dob odvođenih žena kretala se u rasponu od 12 do 60 godina. Mnoge žene žestoko su premlaćivane tokom silovanja. Sljedećeg jutra probudila se u lokvi krvi. Srpski vojnici ili policajci dolazili bi u ove centre, odabrali jednu ženu ili nekoliko njih, izvodili ih vani i silovali... Sve je to rađeno s potpunim uvidom i znanjem, a ponekad i direktnom umiješanošću lokalnih vlasti, naročito policijskih snaga. Načelnik fočanske policije, Dragan Gagović, lično je identificiran kao jedan od onih koji su dolazili u ove logore da izvedu žene vani i siluju ih. Naređivanje s takvom sviješću treba smatrati kao prihvatanje tog zločina. Pristupljeno 3 August 2014. Rape Warfare: Hidden Genocide in Bosnia-Herzegovina and Croatia. University of Minnesota Press. Women, Crime and Criminal Justice: A Global Enquiry. Performance on the Edge: Transformations of Culture. Genocide on the Drina River. Pristupljeno 3 August 2014. Justice Report BIRN BiH. Signs University of Chicago Press 28 1 : 71—96. The Handbook of Women, Psychology, and the Law 1st iz. When Sorry isn't Enough: The Controversy Over Apologies and Reparations for Human Injustice. New York University Press. Ethnic Conflict and International Intervention: Crisis in Bosnia-Herzegovina, 1990—93 New iz. Feminist Legal Studies 10 1 : 91—99. Supranational Criminal Prosecution of Sexual Violence: The ICC and the Practice of the ICTY and the ICTR. Forgetting Children Born of War: Setting the Human Rights Agenda in Bosnia. The World's Ten Most Evil Men - From Twisted Dictators to Child Killers. The Oxford Companion to International Criminal Justice. Genocide and the Bosnian War. This Time We Knew: Western Responses to Genocide in Bosnia. New York University Press. Embracing Arms - Cultural Representation of Slavic and Balkan Women in War. Central European University Press. War Crimes, Genocide, and Justice: A Global History. Hollow Bodies: Institutional Responses to Sex Trafficking in Armenia, Bosnia and India. They Would Never Hurt A Fly 1st American iz. Giorgio Agamben: Legal, Political and Philosophical Perspectives. Sexual Enslavement of Girls and Women Worldwide. Des droits de l'homme au droit international pénal Bilingual iz. The War of The World: Twentieth-Century Conflict and the Descent of the West Reprint iz. The War of the World: History's Age of Hatred. Emory International Law Review 27: 566—601. International Human Rights: A Comprehensive Introduction 2nd iz. Justice in a Time of War: The True Story Behind the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia. Explaining the Breakdown of Ethnic Relations. Pristupljeno 3 August 2014. A Companion to Gender Studies New iz. The War Crimes Chamber in Bosnia and Herzegovina: From Hybrid to Domestic Court. International Center for Transitional Justice. Evil and Human Agency: Understanding Collective Evildoing. Cultural Formations of Postcommunism: Emancipation, Transition, Nation and War. University of Minnesota Press. European Civil War Films: Memory, Conflict, and Nostalgia. Legacies of the Comfort Women of World War II. War, Conflict and Human Rights: Theory and practice 2nd iz. Croatian Medical Journal 1 47 : 67—75. Myths and Traditions of the Crow Indians Reprint iz. University of Nebraska Press. International and transnational criminal law. Mass Rape: The War against Women in Bosnia-Herzegovina. Beyond Intractability University of Colorado. Neighbors at War: Anthropological Perspectives on Yugoslav Ethnicity, Culture and History. Pennsylvania State University Press. War Crimes and Just War 1st iz. Substantive and Procedural Aspects of International Criminal Law: The Experience of International and National Courts, Documents: 002. The Making of International Criminal Justice: A View from the Bench: Selected Speeches. Balkan Genocides: Holocaust and Ethnic Cleansing in the Twentieth Century. Balkan Genocides: Holocaust and Ethnic Cleansing in the Twentieth Century. On the Edge of Scarcity: Environment, Resources, Population, Sustainability and Conflict 2nd iz. Women and War in the Twentieth Century: Enlisted With Or Without Consent. Review of the Sexual Violence Elements of the Judgements of the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia, the International Criminal... Pristupljeno 4 August 2014. The Legacy of Nuremberg: Civilising Influence Or Institutionalised Vengeance?. The Canadian Yearbook of International Law Volume 35 iz. University of British Columbia Press. Mass Rape: The War against Women in Bosnia-Herzegovina. Desire of the Analysts: Psychoanalysis and Cultural Criticism. State University of New York Press. Mass Rape: The War Against Women in Bosnia-Herzegovina. University of Nebraska Press. US submission of information to the. Regulation of Sexual Conduct in UN Peacekeeping Operations. Pristupljeno 3 August 2014. War and Rape: Law, Memory, and Justice. Genocide: A Comprehensive Introduction. Women, Migration, and Conflict: Breaking a Deadly Cycle. The Holocaust and Genocides in Europe 1st iz. H Horvath, Jessica Woodhams, ur. Handbook on the Study of Multiple Perpetrator Rape: A multidisciplinary response to an international problem. Mothers, Monsters, Whores: Women's Violence in Global Politics. Individual Criminal Responsibility in International Law. Human Rights Quarterly 30 3 : 561—578. Becoming Evil: How Ordinary People Commit Genocide and Mass Killing. Women and Transitional Justice: The Experience of Women as Participants. Born of War: Protecting Children of Sexual Violence Survivors in Conflict Zones. Human Rights American Bar Association 3 25 : 17—20. International Crime and Punishment: Selected Issues Volume 1 iz. University Press of America. The Oxford Companion to International Criminal Justice.
Last updated
