Veze na daljinu

Dating > Veze na daljinu

Click here: ※ Veze na daljinu ※ ♥ Veze na daljinu

Veselim se trenutku kad ću se moći vraćati kući svom dečku, on mi baš jako uljepšava život i postojanje općenito. I znate, i te kako, od pete do glave, da je On ili Ona — za Vas — prava osoba! Izbegavajte tajne Iskrenost je važna u bilo kojoj vezi, a naročito u onoj koja funkcioniše na daljinu. Ovo je pismo namijenjeno u slučaju da se naljuti na nju.

Ljubav je svima važna, što možemo videti u brojnim filmovima sa srećnim i nesrećnim završetkom i pesmama koje se o njoj pišu, ali o ljubavi ipak nešto treba i naučiti. Vezu na daljinu čine obećanja, a vi razmislite vjerujete li u njih. Niko se neupušta u vezu na daljinu zbog dobrog seksa ili dobre zabave, to je previše mala dobit za tako velika odricanja koja traži ova vrsta veze. U takvim vezama ako imaju zajedničke ciljeve, interese i planove, partneri mogu dobiti dodatnu motivaciju i istrajnost i time pobediti sva iskušenja. Kada počne da nas muči sumnja što se partner ne javlja, pa nastupi ljubomora i upali se alarm, to je siguran put do kraha veze. Stalno radim nešto da ne bi mislila kolika je udaljenost između nas ali čim napravim pauzu, zaboli me jer znam da je neko koga toliko volim daleko. Ako razmišljate da li da se upustite u vezu na daljinu ili ste već u jednoj, ne brinite — pomoć je na putu! Uspjeh veze na daljinu uvelike ovisi o otme da li dvoje ljudi koji to čine žele usvojiti neke osnove ovakve veze i kod takvih ljudi ne smije vrijediti pravilo daleko od očiju daleko od srca; baš naprotiv.

Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Treba pričati otvorenije i iskrenije jer jedino tako dvoje mogu da se potpunije povežu i počnu da žive svoju svakodnevicu — kaže naša sagovornica. Stvorimo male rutine, često se čujemo i pišemo međusobno, osećanja se razvijaju, konstantno delimo našu svakodnevnicu sa nekim i mi to počinjemo smatrati vezom.

Kako sačuvati ljubav u vezi na daljinu - Autori: Vladimir Mišić i Sanja Marjanović. Rekao je da je moj bivsi uspeo u nameri da nas rasturi, da je njemu sada lakse, ali je emotivno prazan.

Pravilnik upotrebi kolačića Portal Net. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o i Jeste li ikad bile u vezi na daljinu? Koliko je to zapravo izazovno znaju samo oni koji su se u nekom periodu života našli u jednoj, a iako se na prvu može činiti kako su takve veze osuđene na propast, iznenadili biste se koliko ih zapravo uspije i koliko zapravo mogu biti kvalitetne i čvrste. A kako bismo vidjele kakva su iskustva naših cura koje su iskusile vezu na daljinu ili su i dalje u vezi na daljinu, odlučile smo ispitati nekoliko njih. Evo što su nam skroz iskreno ispričale. Ipak, zbog posla i financija jedno smo vrijeme bili prisiljeni živjeti na relaciji Split-Zagreb, što mi je dosta teško padalo. Čuli smo se svaki dan, cijeli dan. Ali ipak, falio mi je taj fizički kontakt, miris i zagrljaj. Trenutno smo u procesu zajedničkog traženja stana u metropoli, a udaljeni smo sat vremena vlakom. Viđamo se gotovo svakog vikenda i to mi definitivno nije dovoljno. Veselim se trenutku kad ću se moći vraćati kući svom dečku, on mi baš jako uljepšava život i postojanje općenito. Veza na daljinu naprosto nije za mene, previše sam fizički tip. Iako, ovih godinu i pol razdvojenosti nije previše kad se pogleda da smo mi zajedno više od pet godina. Viđali smo se najčešće svaki vikend i u biti nam je bilo zabavno putovati tih 100 km koliko smo bili udaljeni. Nedostajali smo jedno drugom preko tjedna, što je zapravo bila jedna od stvari koja je održavala strast i želju za drugom osobom. Svakodnevni pozivi i poruke bili su najnormalniji, mogli bismo reći rutina, ali rutina u kojoj smo oboje uživali jer smo tako htjeli i trudili se. Iako nas je razdvojilo nešto sasvim deseto, daljina nikada nije problem ako par zna što želi i zna da vrijedi čekati pet dana da vidi svoju ljubav. Onaj tko nije spreman na takvu žrtvu bolje da se ni pod koju cijenu ne upušta ni u što slično. Bih li ponovila vezu na daljinu? Ne znam, dolazim u godine u kojima više nisam tolerantna prema nekim stvarima i kada želim iskoristiti puni potencijal svega. Ali hej, ako bi se radilo o pravoj osobi, zašto ne. Za promjenu, ovaj put funkcionira bolje nego bilo koja veza dosada, a ne samo one na daljinu. Štoviše, toliko dobro funkcionira da se bojim bismo li funkcionirali kad bismo živjeli skupa. Oboje smo u zrelijim godinama i naviknuti svatko na neki svoj sistem, navike i slobodu. Začudo, nema ni ljubomornih ispada, drama, povišenih tonova i učestalih prekida, a već smo godinu dana zajedno. A kad se napokon vidimo jedan-dva vikenda mjesečno, taman se uželimo jedno drugoga, pa nema kolotečine. Također, komunikacija putem interneta i besplatni pozivi uvelike umanjuju osjećaj odsutnosti, za razliku od nekoć kad me bivši zvao iz vojarne na čip-karticu. Mene i trenutnog dečka dijeli 180 kilometara udaljenosti, no ipak, nekad davno kad oboje nađemo dobre poslove na istom mjestu, voljeli bismo probati i zajednički život, naravno. Ipak, ne planiramo se vjenčati. Iskusila sam vezu na daljinu, doduše tek na nekoliko mjeseci tijekom ljetnih praznika, kad smo dečko i ja bili udaljeni 90-ak kilometara i viđali se svaki drugi vikend, i ne bih to ponovila. Osim što mi je užasno falio fizički kontakt, mrzim razgovore putem mobitela i interneta, dopisivanja i ostale gluposti. Ako osobu ne gledam u oči nikad ne mogu dobro objasniti što mislim, reći što osjećam i jednostavno je glupo. Svaka čast onima koji uspiju izdržati dulje od nekoliko mjeseci veze na daljinu, ali ja sam si dokazala da nisam za to. Sva sreća da sad živimo doslovno dvije tramvajske stanice jedno od drugoga, takva daljina mi najviše odgovara. No, nakon 3 godine, vezi na daljinu je došao kraj i napokon živimo zajedno. Zapravo smo baš nedavno krenuli u zajednički život. Što se veze na daljinu tiče, to je funkcioniralo sasvim dobro, uz odluke koje smo donijeli na samom početku. Prva je povjerenje, nakon toga intenzivna komunikacija i sudjelovanje u životu jedno drugoga na sve moguće načine, a treća je bila kad smo definirali kraj veze na daljinu te planiranje susreta. I baš to smatram ključem uspjeha. Komunikacija je podrazumijevala sve moguće načine — Skype, telefonske pozive, Whatsapp, Snapchat, FaceTime. Komunicirati je izuzetno bitno, dijeliti dogodovštine, osjećaje, raspoloženja, biti dio dana onog drugog. Bilo je faza kad smo jeli večeru zajedno na Skypu, a ono sto mi je još uvijek drago je Couples aplikacija — pa preporučam svima koji žele da je isprobaju. I da, bilo je teško, teže nego sto mislite da je ako nikad niste bili u toj situaciji. Ipak, vi zapravo imate dosta utjecaja na to da situaciju dodatno ne otežate, već olakšate. Mi smo taj dio svjesno preskočili i prihvatili smo činjenicu da je veza općenito, ne samo na daljinu, rezultat rada, truda i ulaganja. I da sam znala kako je, mislim da je cijena mizerna za ovaj trenutak kada smo napokon zajedno. Da je razdvojenost trajala dulje, također bi vrijedilo, a kad bih se opet morala upustiti u vezu na daljinu, mogla bih, ali samo s njim, jer znam da je on moja osoba. Ipak, negdje mora biti granice i ne bih mogla u nedogled biti u vezi na daljinu, i zato mislim da je postavljen cilja i okvirnog datuma završetka daljine bitan — ali oboje moraju biti dosljedni. I definitivno mislim da svaka veza na daljinu može uspjeti ako su osjećaji pravi. Ako je tako, kao u našem slučaju, ni jedna prepreka ovakve veze nije nam uspjela naštetiti. Najduže razdoblje u kojem nisam vidjela svoga dečka je pet mjeseci. On je tada odrađivao kadeturu nešto slično našem stručnom osposobljavanju i morao je biti šest mjeseci na brodu te učiti i osposobljavati se za daljnje napredovanje u karijeri. Kad se prvi put vratio s prvog dijela kadeture, bio je doma tri mjeseca i zatim opet otišao kako bi odradio drugi dio kadeture. Kad sam izračunala, ukupno smo u jednoj godini, između dva dijela kadeture, bili smo skupa — tri mjeseca. Vezu održavamo na način da komuniciramo putem Vibera i Skypea. Od trenutka kada smo krenuli u vezu, ja sam znala da će on odlaziti. Međutim, valjda zbog prirode i moga posla, nekako smo se našli. A sada uživam u skajp razgovorima, ako je bliže, negdje u Europi, mogu mu i doći na brod, i onda mi on priča o svemu što je doživio gdje god je bio, a ja njemu o političkim nestabilnostima u zemlji koje ga nikada ne interesiraju, ali sluša jer zna da volim pričati o tome. I mogu reći kako ne bih ništa mijenjala, a moj život ne staje kada on odlazi na brod, jer imam posao, imam priliku čuti ga u bilo koje doba dana i volim što je sretan s poslom koji radi, kao i ja sa svojim. Najbitnije je na kraju dana imati nekoga kome ćeš ispričati svoj dan i tko je uvijek uz tebe makar i virtualno — ma gdje god bio. On živi u Engleskoj, i iako sam na početku bila vrlo skeptična oko uspjeha ove veze zbog prijašnjeg lošeg iskustva, naša veza je uspjela i zapravo mislim da sam prava sretnica. Posjete jedno drugome variraju, ovisno kada i koliko smo slobodni. Prve godine veze on je često dolazio i obično tek na 3 do 4 dana, a kad je imao više slobodnog vremena znao je dolaziti i na desetak dana. Ja sam njega, zbog faksa, mogla posjećivati samo preko ljeta i božićnih praznika, a onda smo nakon nekih godinu i pol veze oboje počeli razmišljati o zajedničkom životu u Engleskoj. No problemi su tek tu počeli dolaziti. Ne samo zbog strogih zakona u Engleskoj koji su već tada migrantima otežavali ulazak, već i zbog pronalaska posla ondje. A onda je on jedan dan spomenuo razgovor o braku, kako zbog ljubavi i želje da budem uz njega, tako i zbog toga što će nam to uvelike olakšati vezu i pomoći nam da se napokon riješimo ovih 2 tisuće kilometara koje nas dijele. Isprva nisam mislila da će to doći tako brzo, no jednog ljetnog dana u Engleskoj, kad smo išli u posjetu njegovom tati, odlučili smo skrenuti u Seven Sisters Country park, jedan od naših omiljenih parkova u Sussexu. Prošetali smo i sjeli na travu, a zatim me uhvatio za ruku i zaprosio. Pristala sam i presretna sam što naša veza, iako se dosad većinom svodila na daljinu i razgovore putem Skypea, i iako nam je teško što nismo često mogli biti jedan uz drugoga, savršeno funkcionira i uživam u tome što napokon možemo planirati zajednički život. Svadbu smo, pak, dogovorili u Hrvatskoj u travnju.